Dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade Miro Gavran najizvođeniji je hrvatski suvremeni dramatičar u zemlji i inozemstvu u prošla dva desetljeća. Njegova su djela prevedena na 35 jezika. Imaju više od 150 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po dramama i komedijama čiji je autor nastalo je oko 200 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je najmanje dva milijuna gledatelja.
Jedini je živući autor u Europi koji ima kazališni festival posvećen isključivo njemu – Gavranfest. Pokrenuo ga je 2002. sa suprugom, glumicom Mladenom rođenom Dervenkar, koju je upoznao potkraj osamdesetih kada je postao upravitelj Teatra&td. Njihov 25-godišnji sin Jakov također je glumac. Od svoje dvadesete godine Miro Gavran živi u Zagrebu
Gavran je rođen u Gornjoj Trnavi 1961. godine, na obroncima Psunja, nedaleko od Nove Gradiške. Njegovi su roditelji bili učitelji i djetinjstvo je proveo uglavnom u školskoj zgradi i oko nje. Kao srednjoškolac u Novoj Gradiški vidio je prvu kazališnu predstavu u životu. Pisati je počeo nakon toga, sa šesnaest godina. I putovati vlakom svakoga tjedna u metropolu na kazališne predstave.
Još prije mature 1980. odlučio se pripremiti za prijamni ispit na tek otvorenoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. U nakani je uspio.
Samo tri godine nakon mature debitirao je 1983.godine s dramom Kreontova Antigona. I to u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu. Prvijenac, studentski rad 22-godšnjega Gavrana režirao je Damir Mađerić, a glumili su Drago Meštrović i Anja Šovagović. Uspjeh drame toga debitanta pročuo se izvan Hrvatske. U SNG-u Maribor izvedena je 1985., a još tri sezone prošle su do njezine izvedne u Nizozemskoj.
Diplomirao je, pa postao dramaturg Teatra&TD u Zagrebu i ravnatelj od 1989. do 1992. U njemu je 1990. pokrenuo scenu Suvremena hrvatska drama. Pokretač je i časopisa Plima i glavni urednik u razdoblju 1993-1996.,kao i voditelj radionica kreativnog pisanja. Godine 1995. pokrenuo je Epilog Teatar i bio njegov jedini autor do 2001., kada je sa suprugom utemeljio Teatar Gavran koji svake godine izvede jednu njegovu premijeru i stotinjak repriza.
Tri godine kasnije pojavljuje se s dramom Noć bogova. Napisana za samo dva glumca, do danas je, reći će znalci, najbolje napisani Gavranov komad. Praizveden je u Teatru &td.
Gavran će reći da je sretan jer živi stilom kakav mu odgovara i ima komadić slobode, dobrodošao svakome čovjeku i piscu. Njegov je najveći uspjeh, veli, što je ostao normalan. U razdoblju od 2000. do 2010. godine njegove drame su postavljene u više od 110 različitih produkcija. Zasigurno je u tome veliku ulogu odigrao Gavranfest u Slovačkoj. Prvi Gavranfest održan je u slovačkom mjestu Trnava, 2003., na njemu je sudjelovalo pet slovačkih kazališta. Pokrenut je u kazalištu Jana Palarika.
Od 2013. Festival djeluje u Teatru Ludowy u Krakovu u Poljskoj. Idejni začetnici su Emil Nedielka, ravnatelj kazališta Jana Palarika iz Trnave, i kazališni redatelj i sveučilišni profesor iz Bratislave Michal Babiak.
Miro Gavran je dobio više od dvadeset književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu. Među njima Nagradu Central European Time, koja se najboljim srednjoeuropskim piscima dodjeljuje za cjelokupan opus, i Nagradu Europski krug, za afirmaciju europskih vrijednosti.
Dvaput je dobio Nagradu Večernjega lista za kratku priču, četiri puta Nagradu Ministarstva kulture za dramsko djelo Marin Držić za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu. Njegov roman Kafkin prijatelj dobio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Piše psihološko-egzistencijalne romane. Za djecu i mlade napisao je važna djela, koja su nagrađivana u Hrvatskoj i u inozemstvu. Usto, autor je scenarija za TV filmove. Gavranova djela slove kao „jedini izvozni proizvodi hrvatske kulture“.
