Anita Rapan Papeša NALAZI KRUNICA IZ GROBOVA OKO CRKVE SV. ILIJE NA MERAJI U VINKOVCIMA UDK 904 (497.544 Vinkovci) : 726.8 (045) Prilikom zaštitnih arheoloških radova oko srednjovjekovne crkve sv. Ilije na Meraji u Vinkovcima u više grobova pronađena su zrna, od kojih su neka dijelovi krunica. Riječ je o novovjekovnim grobovima (17. i 18. stoljeće). Zrna krunica najčešće su rađena od kosti, iako ima i staklenih i drvenih zrna. Na pojedinim krunicama, kao sastavni dijelovi, pronađeni su i brončani križevi i svetačke medaljice. Ključne riječi: krunice, rani novi vijek, crkva Sv. Ilije, Meraja, arheološka iskopavanja, grobni nalazi Povijesne okolnosti Arheološko-povijesni lokalitet Meraja u „Malom parku“ u Vinkovcima nalazi se oko 500 m zapadno od današnjega gradskog središta. Samo ime lokaliteta - „Meraja“ turskoga je podrijetla i tumačilo se kao „šetalište i odmaralište“ (Pavičić, 1940:117), dok se u novije vrijeme etimološki izvodi od riječi mera u značenju „pašnjak“ (Andrić, 2007:133). Gotička crkva sv. Ilije predstavlja najstariji očuvani samostojeći objekt grada Vinkovaca, te kao takva zaslužuje znatno više pozornosti nego joj se pridaje. Izgrađena je vjerojatno krajem 13. ili početkom 14. stoljeća, sjeverno od manje, romaničke crkve (Petković, 2006:246; Iskra-Janošić, 2009:223). Ova crkva i pripadajuća naselja, u prvom redu naselje Sv. Ilija, a potom i bliža „satelitska“ sela, u funkciji su sve do dolaska Osmanlija u ove krajeve, svakako prije 1536. godine (Petković, 2006:251). Nakon oslobođenja od Osmanlija i uspostave Vojne krajine crkva se ob- 189 navlja i posvećuje sv. Vinku. Pomicanjem naselja prema današnjem središtu grada crkva polako gubi svoju funkciju te je u 18. stoljeću, nakon posvete nove crkve 1777. godine, napuštena te isprva služi vojnom eraru1 kao skladište uniformi, a potom je pretvorena u žitno skladište, prodajom od strane općine trgovcu žitom Aleksandru Veselinoviću (Đaković, 1938:52; Pavičić, 1964:57; Petković, 2006:252; Andrić, 2007:133). U to vrijeme, odnosno na prijelomu 18. u 19. stoljeće, prestaje i ukopavanje mrtvih na prostoru oko crkve, što je vidljivo iz arheoloških istraživanja, ali i iz zapisa u maticama župe sv. Ilije, gdje se „groblje kod sv. Ilije“ nalazi do pedesetih godina 18. stoljeća (Đaković, 1938:55). Posljednji zapis o ukopu u staroj crkvi je ukop svećenika Stjepana Prege 1763. godine (Đaković, 1938:57). Iz kanonskih vizitacija Srijemu u razdoblju 1735. – 1768. godine o crkvi i njezinoj okolici saznajemo sljedeće: 1738. godine je crkva u dosta lošem stanju, ali postoje knjige umrlih, koje se, doduše, ne ispunjavaju redovito. U župi živi 400 odraslih i 80 djece. Vizitacija 1745. godine donosi sljedeći zapis: …smještena je izvan sela na zapadnoj strani usred groblja ograđenog suhoziđem. Crkva je obnovljena i nalazi se u dobrom stanju. U župi živi 135 bračnih parova, a iz matičnih knjiga čita se da je bilo 62 krštenja, 18 vjenčanja i 11 pokopa. Najopširniji zapis potječe iz 1755. godine; crkva se nalazila u dobrom stanju, a uvedene su neke nove naknade. Tako se odlučilo, budući je uobičajeno da gospoda službenici ili vojni domaćini žele svoju djecu u crkvi pokapati, to bude i naplaćeno. U župi živi 998 osoba (bez djece). Zanimljiv je i zapis o zloporabi, ponajprije što sami pokapaju djecu koja umru, da ne bi morali platiti upravitelju uobičajenu pristojbu od tih pokopa (Vizitacije 2006:423.-425., 495.-497., 575.-581.). Povijest istraživanja Prvo istraživanje lokaliteta na Meraji proveo je Josip Korda 1953. godine; jedina dva zapisa koja o tome svjedoče su kratki pregled „Arheoloških radova Gradskog muzeja“ (Korda, 1960:50) i zapis u dnevniku rada osoblja muzeja kustosa Matije Klajna2. Nalazi iz te sezone istraživanja parcijalno su očuvani. Za područje ovoga rada je zanimljiva svetačka medaljica s likom sv. Benedikta, za koju se u literaturi uvriježilo mišljenje da potvrđuje Justinijanovu darovnicu područja Cibala Vinkovcima (usp. Iskra-Janošić, 1999:73). Medaljica je prvi put pravilno interpretirana tijekom izložbe „Blago muzeja“ (Blago, 2006:22.-23.), te se tako i dalje preuzima u literaturi (Andrić, 2007:29.-30.). 1 2 Naziv za pojedina vrela državnih prihoda i rashoda (Klaić, 1978:386, s.v. erar) Godine 1953. vršeno je sondiranje terena okolo stare crkve na Meraji (istraživanje porijekla temelja zgrade). Ispod samog temelja pronađeni su čovječji skeleti iz rimskog doba. Malo višlje slavenski grobovi, a nad njima treći red (sloj) grobova starih vinkovčana. Nađeni su rimski novci, dugmad od praporaka mantije i jedan brončani medaljon nekog fratra benediktanca. Ispod temelja apside prema jugu proteže se rimski zid, koji nema veze sa zgradom. (Dnevnik osoblja muzeja, Arhiva AO GMVk) 190 Zaštitna istraživanja većih razmjera obavljena su pod stručnim vodstvom prof. dr. Stojana Dimitrijevića u razdoblju od 15. srpnja do 15. kolovoza 1965. Stručnu ekipu činile su još Marija Šmalcelj, tada asistent na Arheološkom institutu u Zagrebu i diplomirane arheologinje Zdenka Dukat i Ivana Iskra, te tadašnja kustosica Gradskoga muzeja Vinkovci Tereza Bäuerlein. Svrha istraživanja bila je utvrđivanje raspona upotrebe nekropole i eventualno postojanje neke starije, sakralne arhitekture, a sve potaknuto slučajnim nalazom jezičca tipa Blatnica datiranoga u 9. stoljeće. U četiri sonde ukupne površine 229,5 m2 otkriveni su temelji ranoromaničke crkve i 104 groba, od kojih je većina bila „recentna“, odnosno datirana u 17., 18. i prvu polovicu 19. stoljeća. Dio grobova novcem i nakitom datiran je u horizont 14. – 16. stoljeća, a 11 grobova u vrijeme bjelobrdske kulture. Ranoromanička crkva sv. Ilije otkrivena je u temeljima, pravilno je orijentirana u smjeru zapad – istok, građena od rimske opeke, dimenzija 11,45 x 6,75 m. Smještena je uz sjeverni zid gotičke crkve, koji je dijelom i „sjeo“ na nju. Gotička crkva sv. Ilije na Meraji rađena je dijelom od rimskih, a dijelom od srednjovjekovnih opeka. Dimenzija je 24,20 x 11,00 m (Dimitrijević, 1966:43.-44.). Slika 1. Medaljica sv. Benedikta, lice i naličje (foto: Ž. Benčević). 191 Slika 2. Meraja, iskopavanja 1965. (prema: Dimitrijević, 1966:78, sl. 7). 192 Arheološki odjel Gradskoga muzeja Vinkovci u razdoblju od 26. svibnja do 27. lipnja 1997., u svrhu obnove i revitalizacije lokaliteta Meraja, proveo je zaštitna arheološka istraživanja. Kako ne bi došlo do zabune, numeracija je nastavljena na sonde i grobove iz sezone istraživanja 1965. godine. Otvorena je sonda 5 na istočnom dijelu gotičke crkve, uz južni zid površine 140 m2, te sonda 6 sa zapadne strane, odnosno pred ulazom u crkvu, površine 27 m2. U sondi 5 istraženo je 126 grobova, a 36 grobova u sondi 6. U utorima oko apsidalnih kontrafora istraženo je još 7 ukopa. Od 169 istraženih grobova u sezoni 1997. godine, samo su se dva mogla pripisati vremenu bjelobrdske kulture, dok su ostali pripadali razdoblju od 14. do 18. stoljeća (Iskra-Janošić, 1997:243.-246.). Tijekom rujna i listopada 1998. godine nastavljeno je istraživanje unutar crkve, a tom je prilikom istraženo još 29 grobova te temelji glavnoga i bočnih oltara (IskraJanošić, 1999:86; Krznarić Škrivanko, 1999:333). Slika 3. Meraja, iskopavanja 1997. (prema: Iskra-Janošić, 1997:244, sl. 2). Tijekom svih opisanih arheoloških istraživanja, prostor oko i unutar crkve na Meraji u potpunosti je istražen. Uz svakako najznačajniji nalaz, temelje ranoromaničke crkve, ukupno je arheološki dokumentirano 302 groba iz razdoblja od 11. do 18. stoljeća, što još jednom svjedoči o kontinuitetu i bogatoj prošlosti grada Vinkovaca. 193 Opis grobnih cjelina Sezona 1965. Tijekom zaštitnih istraživanja 1965. godine u sondi 3 istražen je dislocirani grob, u kojem je od inventara sačuvano 6 koštanih zrna i oštećena svetačka medaljica. Sezona 1997. Prilikom zaštitnoga arheološkog istraživanja 1997. godine otvorena je sonda 5 površine 140 m2, te sonda 6 površine 27 m2. U sondi 5 istraženo je ukupno 126 grobova, a još 36 grobova u sondi 6. U okvire ovoga rada ulazi 9 grobova iz sonde 5 (G 108, G 113, G 132, G 139, G 166, G 178, G 208, G 227, G 245) i 1 grob iz sonde 6 (G 156). GROB 108/sonda 5 – dubina 1,33 m. Kostur položen u drvenu škrinju u pravokutnoj raci zaobljenih uglova, orijentacija istok – zapad. Očuvana dužina rake/kostura 1,14/0,95 m. Radi se o dječjem grobu, u kojem je sanduk razbijen, a kosti razbacane. Prilozi: željezni čavao i keramika kod glave, brončana žica ispod lubanje, zrno, brončani privjesak. GROB 113/sonda 5 – dubina 1,57 m. Kostur položen u drvenu škrinju u pravokutnoj raci zaobljenih uglova, orijentacija istok – zapad. Očuvana dužina rake/kostura 1,80/1,51 m. Oštećen drveni sanduk, a kosti gornjega dijela tijela razbacane. Prilozi: željezni čavli sanduka, brončana žica, koštano zrno, brončani križ, brončane ukrasne karike (lanac). Osim čavala, ostali nalazi su otkriveni u predjelu grudnoga koša. GROB 132/sonda 5 – dubina 1,78 m. Kostur položen u drvenu škrinju u pravokutnoj raci zaobljenih uglova, orijentacija istok – zapad. Očuvana dužina rake/kostura 1,80/1,63 m. I sanduk i kosti oštećene i u lošem stanju. Prilozi: brončana dugmad (toke), zrna krunice (na području grudnoga koša), tkanina, dio brončane kopče, platneni ukras na odjeći, raspadajuće cipele. GROB 139/sonda 5 – dubina 1,38 m. Kostur položen u zemlju ispružen na leđima, u pravokutnu raku zaobljenih uglova, orijentacije istok – zapad. Očuvana dužina rake/kostura 1,30/0,89 m. Prilozi: koštana zrna, dva brončana privjeska na području grudnoga koša. Grob je istražen do ispod zdjelice, a noge su ostale u profilu iskopa. GROB 156/sonda 6 – dubina 2,04 m. Kostur položen u zemlju ispružen na leđima, u pravokutnu raku zaobljenih uglova, orijentacije istok – zapad. Očuvana dužina rake/kostura 1,50/1,43 m. Prilozi: zrna, brončani križ (oboje na lijevom ramenu), metalni medaljon. Grob je istražen do visine koljena, dok su potkoljenice ostale u profilu iskopa. Desna ruka položena je preko trbuha, a lijeva na grudni koš. GROB 178/sonda 5 – dubina 1,74 m. Kostur položen u zemlju ispružen na leđima, u pravokutnu raku zaobljenih uglova, orijentacije sjeveroistok – jugozapad. Očuvana dužina rake/kostura 194 1,45/1,18 m. Prilozi: zrna, dva metalna križa, metalni medaljon, dugme – sve unutar zdjelice, ogledalo (na prsima). Nedostaju kosti nogu, ruke položene u zdjelicu. GROB 208/sonda 5 – dubina 1,87 m. Kostur položen u zemlju ispružen na leđima, u pravokutnu raku zaobljenih uglova, orijentacije sjeveroistok – jugozapad. Očuvana dužina rake/kostura 1,95/1,77 m. Prilozi: zrna, brončani privjesak, brončani ukras (sve na grudnom košu). Ruke položene u zdjelicu. GROB 227/sonda 5 – dubina 2,08 m. Kostur položen ispružen na leđima, u drvenu škrinju u pravokutnoj raci zaobljenih uglova, orijentacije sjeveroistok – jugozapad. Očuvana dužina rake/kostura 1,70/1,63 m. Prilozi: drveni križ obložen brončanim limom, perla u obliku mrtvačke glave (oboje u predjelu zdjelice), brončana spiralna žica. Ukop oštećen mlađim, naknadnim ukopima. GROB 245/sonda 5 – dubina 2,00 m. Kostur položen u zemlju ispružen na leđima, orijentacije istok – zapad. Očuvana dužina kostura 0,41 m. Prilozi: tri zrna od staklene paste. Očuvan je samo prsni koš i kosti podlaktica položenih na njega. Krunice Krunice su kršćanski ekvivalent brojanice, kakve se javljaju i u drugim religijama. Promatramo li krunicu kao artefakt, ona je niz zrna, često kombinirana s raznovrsnim dekorativnim predmetima, a služi za brojčano molenje3. Oblik krunice koju danas poznajemo4 definirao je papa Pio V. 1569. godine (Burić, 2007:236; opširnije: Azinović Bebek, 168-170). Srednjovjekovne krunice sastojale su se od različitoga broja zrna, ovisno o željama i potrebama vlasnika, te je zabilježen raspon od 5 do 150 zrna (Burić, 2007:240; Azinović Bebek, 2009a:171), s različitim kombinacijama desetica (Belaj, 2006:282). Krunice su se u srednjem vijeku izrađivale od raznih materijala, od skupocjenih (zlato, srebro, jantar, koralji, gagat, biseri) za više slojeve društva, do dostupnijih materijala (drvo, kost, staklena pasta) za siromašnije slojeve društva. Različiti tipovi krunica nosili su se na ramenima, oko vrata, o pojasu (Azinović Bebek, 2009a:171). Osim krunica, s Meraje je sačuvano i nekoliko koštanih čunjića, koji se mogu interpretirati kao razdjelne prečke na kraju krunice (Burić, 2007:257) ili kao simbol Vjerovanja – Credo (Belaj, 2006:283). U arheološkim istraživanjima u i oko crkve na Meraji ukupno je istraženo 10 grobova s nalazima zrna krunica. Sačuvani broj zrna je različit, ali se prilično vjerodostojno može rekonstruirati 3 4 Prebiranjem zrna korisnik prati broj ponavljanja određenih molitava. Zrna podijeljena u desetine, razdijeljena Očenašem, s križem na kraju. 195 njihov broj. Kako je konstantno ukopavanje oko crkve, ali i instalacije moderne infrastrukture, rezultiralo velikim oštećenjima istraženih grobova, broj pronađenih zrna trebamo promatrati s velikom rezervom. S obzirom na oblik te činjenicu da su u niz bila povezana organskom niti, oštećenost grobova sigurno je utjecala na konačan broj pronađenih zrna. Prema materijalu zrna nađenih u grobovima, razlučujemo u prvom redu koštana zrna, slijede drvena, dok su na posljednjem mjestu zrna od staklene paste. Raspon boja prati materijal izrade – radi se o svim tonovima smeđe (od bež, preko smeđe do tamnosmeđe), a u tri primjerka radi se o plavoj boji. Promjer nađenih zrna kreće se u rasponu od 4 do 9 mm na najširem dijelu. 1 zrno Jedno zrno krunice otkriveno je u sondi 5, u sloju i bez konteksta groba, te u G 108. U tom grobu otkrivena je i oštećena svetačka medaljica, pa možemo pretpostaviti da se radi o dijelu krunice s manjim brojem zrna, od kojih su neka možda bila i od organskoga materijala (drvo, konopac). Kako je riječ o dječjem grobu, moguće je i da su priloženi ostatci krunice. 2 zrna Dva zrna krunice otkrivena su u G 113. Kako iz toga groba potječe i nalaz brončanoga latinskog križa s prikazom Bezgrješne Djevice, može se reći da zrna pripadaju krunici. Ukop u sanduku bio je oštećen pa treba uzeti u obzir mogućnost da su ostala zrna izgubljena. 3 zrna Tri zrna od modre staklene paste otkrivena su u G 245. Kako je taj grob iznimno loše sačuvan, iz njega nema drugih nalaza, ali prema analogijama s lokaliteta Čazma – crkva Marije Magdalene, može se tvrditi da je riječ o zrnima krunice. 5 zrna Pet drvenih zrna nađeno je u G 227, u kojem je nađena i koštana perla u obliku lubanje, te ostatci drvenoga križa obloženoga brončanim limom. Takve se krunice nazivaju muškima, a muškarci su ih nosili vezane za pojas (perle i križ nađeni su u području zdjelice) (Azinović-Bebek, 2009a:175). Koštana perla u obliku lubanje iznimno je zanimljiv nalaz koji je rjeđe zabilježen, a prema analogijama predstavlja dio krunice „pet rana Isusovih“. Zabilježeni su nalazi koštanih lubanja u Kölnu i Ljubljani i datirani su u kraj 17. stoljeća5. 5 Na podatcima za ovaj konkretan nalaz, kao i za opće smjernice, najsrdačnije zahvaljujem kolegici Ani AzinovićBebek. 196 6 zrna Šest koštanih zrna nađeno je u G 208, uz svetačku medalju s prikazom Bogorodice i sv. Ivana Nepomuka, pa se opravdano pripisuju nalazu tzv. cenera, tipično muške odlike 17. i 18. st. Još jedan niz od šest zrna otkriven je u dislociranom grobu iz sonde 3, također s (oštećenom) svetačkom medaljom. 9 zrna Devet drvenih zrna s metalnim križem, privjescima Arma Christi i svetačkom medaljom sv. Mihaela i sv. Jurja otkriveno je u G 178. Vjerojatno je riječ o krunici tipa cener. 33 zrna Trideset i tri manja drvena zrna i tri veća otkrivena su u G 132. Nalazi 33 zrna pripisuju se krunici Kristovih godina (33) u trenutku smrti, a preostala tri veća zrna su možda dekorativna ili razdjelna. Ovakav tip krunice zabilježen je na lokalitetu Čazma – crkva Marije Magdalene (Azinović-Bebek, 2009a:175). 113 zrna U G 139 otkriveno je ukupno 113 (100 manjih i 13 većih) koštanih zrna te dvije medaljice s prikazom Gospe iz Loreta, a u G 156 111 (99 manjih i 12 većih) koštanih zrna s metalnim križem. U oba slučaja sačuvani su i koštani čunjići pomoću kojih se oblikovao simbol Vjerovanja. Budući da ne postoje direktne analogije, možemo je interpretirati kao krunicu s 10 desetina Zdravomarije, 10 Očenaša, 3 preostala velika zrna služila bi uvodnim molitvama. Analogije za oblik i izgled zrna nalazimo u krunicama iz Strožanaca (Gjurašin, 1997:169; Burić, 2007:257). Križevi U obradu nalaza krunica s lokaliteta Meraja uvršteni su i nalazi križeva. Ukupno se radi o 3 brončana križa i jednom drvenom s okovom od bronce, otkrivenima u G 113, G 156, G 178 i G 227. Križ predstavlja najrašireniji i najčešći simbol kršćanstva. Sastoji se od okomite (patibulum) i vodoravne (antenna) grede (opširnije u: Azinović-Bebek, 2009b:272 i d.). Tipološki su zastupljeni latinski križ s prikazom, koji je zaštitnoga karaktera, latinski križ s kružno profiliranim krajevima greda, na koji je zakovicama apliciran reljefno izveden lik Isusa Krista, latinski križ s trolisnim završetcima greda, drveni križ s okovom od brončanoga lima 197 koji nije restauriran. Svi navedeni križevi mogu se datirati u razdoblje kraja 17., a vjerojatnije u 18. stoljeće. Medaljice Na krunicama su se nosile i svetačke medaljice, kojih je uz krunice na Meraji otkriveno ukupno šest, i to po jedna u G 108, G 178, G 156 i G 208, te dvije u G 139. Medaljica je nabožni predmet, najčešće ovalna oblika, sa simboličnim značajem za vjernika koji ju nosi. Svetačke medaljice su kovane, emajlirane, gravirane ili lijevane, rađene od jeftinijih metala (bronca, bakar, aluminij), nose se oko vrata i obvezni su dio krunice (Azinović-Bebek, 2007:393). Proizvodile su se masovno i rijetko im se zna majstor medaljer (Gjurašin, 1997:173). Obostrani reljefni prikazi s motivima likova Isusa, Bogorodice, svetaca, ukazanja, hodočasničkih mjesta često su popraćeni i natpisima. Pripadaju skupini tzv. devocionalija, tj. predmeta kojima se iskazuje pobožnost u svakodnevnom životu (Krnjak, 2006:113). Prema obliku svetačke medaljice s Meraje možemo podijeliti na ovalne i okrugle. Zastupljeni su prikazi Isusa, Bogorodice i svetaca (sv. Ivan Nepomuk, sv. Mihael, sv. Juraj, 5 kanoniziranih). Medaljice nemaju sačuvane oznake koje bi upućivale na neko poznatije svetište, osim dviju medaljica iz G 139 koje potječu iz svetišta u Loretu. Nađene medaljice uklapaju se u okvir poznat i s drugih istodobnih nalazišta. Tako u grobu 102 u Strožancu (Gjurašin, 1997:167) nalazimo medaljicu sličnu medaljici iz G139. Medaljice s likom sv. Ivana Nepomuka otkrivene su u Čazmi (Azinović Bebek, 2007:399.-401.), a s likom sv. Mihaela u Istri (Krnjak, 2006:133.-134.). Navedene medaljice datirane su u razdoblje 17. i 18. stoljeća. Zaključak Iako primarni cilj arheoloških istraživanja na lokalitetu Meraja u Vinkovcima nisu bili kasnosrednjovjekovni i novovjekovni grobovi, oni su istraženi i njihov inventar zaslužuje znanstvenu obradu. Budući da se radi o iznimno velikom broju nalaza, odlučeno je njihovoj objavi prići segmentarno, kako bi se u konačnici dobila potpuna slika ovoga lokaliteta. U stručnoj literaturi do sada su najbolje obrađeni nalazi iz vremena bjelobrdske kulture, dijelom je zahvaćen i segment kasnosrednjovjekovnih grobova, a osim arheološkim nalazima, veća je pozornost bila posvećena i arhitekturi na lokalitetu. 198 Nalazi iz ovih grobova mogu se datirati u vremenski horizont od kraja 16. do početka 18. stoljeća. Takva datacija proizlazi iz kombinacije poznatih činjenica; krunice od koštanih zrna autori u Dalmaciji datiraju u kraj 15. i 16. stoljeće (Gjurašin, 1997:176; Burić, 2007:259), dok se krunice s medaljonima datiraju u 17. stoljeće, a krunice s metalnim križevima u 18. stoljeće (AzinovićBebek, 2007:71). Obrađena zrna krunica zastupljena su u trima materijalima izrade, kost s 241 zrnom, drvo s 50 zrna i staklena pasta s 3 zrna. Koštana zrna su sva okrugla i najvećim dijelom neukrašena, osim kod cjelovitije sačuvanih krunica, kod kojih su Paternoster zrna ukrašena vodoravnim ravno urezanim crtama na najširem dijelu. Drvena zrna su neukrašena i podjednake veličine, a s obzirom na stupanj sačuvanosti i propadljivost materijala, može se pretpostaviti da ih je bilo puno više. Zrna od staklene paste pojavljuju se u dvama oblicima – jednostavnom, neukrašenom i poliedarskom. Češća pojava krunica s koštanim zrnima u Vinkovcima može se povezati s djelatnošću franjevaca, koji nisu bili toliko aktivni u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje su češći nalazi krunica sa zrnima od stakla i staklene paste, dok u Dalmaciji, gdje više djeluju franjevci, također ima više nalaza koštanih krunica. Katalog: 1. Zrno krunice Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, ∇ 1,34 - 1,54, PN 50 Broj zrna: 1 sačuvano Materijal zrna: kost Boja zrna: bež Oblik zrna: okruglo Opis: jednostavno neukrašeno koštano zrno promjera 6 mm. Medaljica/križ: Datacija: 16. – 17. st.6 Inv. br.: A4496 6 Iz ovog sloja zabilježeni su nalazi novca, i to denar Marije kovan 1383. i denar Rudolfa II. kovan 1608. 199 2. Zrno krunice Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 108, ∇ 1,33, PN 9 Broj zrna: 1 sačuvano Materijal zrna: kost Boja zrna: bež Oblik zrna: okruglo Opis: jednostavno neukrašeno koštano zrno promjera 6 mm, dio krunice s medaljom. Medaljica/križ: medaljica Datacija: 16. – 17. st. Inv. br.: A4497 3. Zrna krunice s križem Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 113, ∇ 1,57, PN 13, PN 40 Broj zrna: 2 sačuvana 200 Materijal zrna: kost Boja zrna: bež Oblik zrna: okruglo Opis: dva jednostavna neukrašena koštana zrna promjera 6 mm, dio krunice s križem. Medaljica/križ: križ Opis: Latinski križ od lijevane bronce s profilacijom na rubu i obostranim prikazom. Na licu je reljefni prikaz raspetoga Isusa s natpisom INRI iznad glave, te prikazom lubanje s ukrštenim kostima ispod nogu. Na naličju reljefni prikaz Imakulate ruku sklopljenih na prsima, oko glave šest zvijezda. Iznad glave natpis VIM, ispod nogu PV/RAM, s desna VITAM, a s lijeva PRAEST. Natpis se čita Virgo Immaculata = Bezgrješna Djevica, Vitam praesta puram = čestiti život nam daj. Dimenzije: d = 45 mm, š = 24 mm. Datacija: 18. st. Inv. br.: A4498 4. Zrna krunice Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 132, ∇ 1,78, PN 69 Broj zrna: 36 sačuvanih Materijal zrna: drvo Boja zrna: tamnosmeđa Oblik zrna: okruglo Opis: ukupno 33 manja, promjera 4 mm i 3 veća, promjera 9 mm neukrašena drvena zrna, koji se mogu interpretirati kao krunica s 33 zrna (broj Kristovih godina) i tri zrna Paternoster. Medaljica/križ: Datacija: 18. st. Inv. br.: A4499 201 5. Zrna krunice i medaljice Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 139, ∇ 1,37, PN 48 Broj zrna: 113 sačuvanih Materijal zrna: kost Boja zrna: svijetlosmeđa Oblik zrna: okruglo Opis: ukupno 100 jednostavnih neukrašenih koštanih zrna (Ave Maria) promjera 4-5 mm i 13 jednostavnih neukrašenih koštanih zrna (Paternoster) promjera 8 mm. Medaljica/križ: dva čunjića od kosti, dvije medaljice Opis: manji vertikalno perforirani koštani čunjić bez ukrasa i veći horizontalno perforirani koštani čunjić ukrašen s po dvije urezane crte sa svake strane perforacije koje su činile križ na kraju krunice. 202 Opis: medaljica s prikazom Isusa raspetoga na križu s trolisnim završetcima greda, ispod ruku Isusovih sa svake strane po jedan anđeo. Riječ je o prikazu križa bratovštine Sirolo. Na naličju je prikaz Bogorodice u zvonolikom plaštu, sa svake strane visi po jedno kandilo, što tipološki odgovara prikazima sv. Marije Loretske. Natpisa nema. Promjer: 18 mm. Opis: medaljica s prikazom Bogorodice u zvonolikom plaštu, sa svake strane visi po jedno kandilo, što tipološki odgovara prikazima sv. Marije Loretske. Na naličju je prikaz sunca u gornjem dijelu, dok je u sredini medalje prikazano pet osoba. Riječ je o sv. Ignaciju Lojoli, sv. Franji Ksaverskom, sv. Terezi, sv. Filipu Neri i sv. Izidoru, odnosno 5 osoba kanoniziranih 1622. godine. Natpisa nema. Promjer: 19 mm. Datacija: 17. st. Inv. br.: A4500 6. Zrna krunice s križem Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 6, Grob 156, ∇ 2,04, PN 64 Broj zrna: 111 sačuvanih Materijal zrna: kost Boja zrna: svijetlosmeđa Oblik zrna: okruglo 203 Opis: ukupno 99 jednostavnih neukrašenih koštanih zrna (Ave Maria) promjera 7-8 mm i 12 jednostavnih neukrašenih koštanih zrna (Paternoster) promjera 10 mm. Medaljica/križ: tri čunjića od kosti, križ Opis: dva manja vertikalno perforirana koštana čunjića bez ukrasa i jedan veći horizontalno perforirani koštani čunjić ukrašen s po dvije urezane crte sa svake strane perforacije. Opis: latinski križ lijevan od bronce s kružno profiliranim krajevima greda. Na križ je zakovicama pričvršćen plastično izveden lik Isusa Krista. Dimenzije: d = 53 mm, š = 39 mm. Datacija: 16. – 17. st. Inv. br.: A4501 7. Zrna krunice s križem, medaljicom i privjescima Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 178, ∇ 1,74, PN 77 Broj zrna: 9 sačuvanih Materijal zrna: drvo Boja zrna: tamnosmeđa Oblik zrna: okruglo Opis: ukupno 9 jednostavnih neukrašenih drvenih zrna promjera 7 mm. Medaljica/križ: medaljica, križ, privjesci Opis: brončana ovalna lijevana medaljica s (popravljanim) oštećenjem na privjesku. Na licu je prikaz sv. Mihaela arhanđela koji kopljem ubija Sotonu. Na naličju je prikaz sv. Jurja, na konju, koji ubija zmaja, a iznad njega natpis S.GEORGIVS = sv. Juraj. Dimenzije: d = 35 mm, š = 24 mm. Opis: jednostavni latinski križ s trolisnim završetcima greda, lijevana bronca. Na licu je prikazan raspeti Isus, natpis INRI u titulusu nečitak. Dimenzije: d = 35 mm, š = 21 mm. Opis: Iz inventara groba sačuvana su i dva privjeska koja se vezuju uz modele oruđa simbola Kristove muke (Arma Christi). Sačuvani su privjesci u obliku ljestava (d = 10 mm, š = 3 mm) i križa (d = 14 mm, š = 8 mm). 204 Datacija: 18. st. Inv. br. A4502 8. Zrna krunice s medaljicom Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 208, ∇ 1,87, PN 97 Broj zrna: 6 sačuvanih Materijal zrna: kost Boja zrna: smeđa Oblik zrna: okruglo Opis: ukupno 6 jednostavnih neukrašenih koštanih zrna promjera 7 mm. Medaljica/križ: medaljica Opis: brončana lijevana medaljica koja na licu ima jako izlizan prikaz Bogorodice, možda Pieta, te jako oštećena slova natpisa. Na naličju je prikaz sveca s palmom u ruci, vjerojat- 205 no je riječ o sv. Ivanu Nepomuku, a čitaju se oštećena slova INE. Dimenzije: d = 34 mm, š = 18 mm. Datacija: 17. st. Inv. br.: A4503 9. Zrna krunice s perlom i križem Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 227, ∇ 1,88-2,08, PN 112, PN 114 Broj zrna: 6 sačuvanih Materijal zrna: drvo, kost Boja zrna: tamnosmeđa Oblik zrna: okruglo, lubanja Opis: ukupno 5 jednostavnih neukrašenih drvenih zrna promjera 4-5 mm i 1 koštana perla u obliku lubanje promjera 15 mm. 206 Medaljica/križ: križ Opis: drveni križ sačuvan u tragovima, s okovom od tankoga brončanog lima, također slabo očuvanoga. Datacija: 16. – 17. st. Inv. br.: A4504 10. Zrna krunice Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 5, Grob 245, ∇ 2,00, PN 123 Broj zrna: 3 sačuvana Materijal zrna: staklena pasta Boja zrna: plava Oblik zrna: 2 okrugla, 1 poliedarsko Opis: ukupno dva jednostavna neukrašena zrna od staklene paste promjera 10 mm plave boje i 1 poliedarsko zrno promjera 10 mm plave boje. Grob je iznimno loše sačuvan, vjerojatno se radi o dijelu krunice. Medaljica/križ: Datacija: 16. – 17. st. Inv. br.: A4505 11. Zrna krunice s medaljicom Mjesto nalaza: Vinkovci / Meraja, sonda 3, grob dislociran Broj zrna: 6 sačuvanih Materijal zrna: kost Boja zrna: smeđa Oblik zrna: okruglo Opis: ukupno 6 jednostavnih neukrašenih koštanih zrna promjera 7 mm. Medaljica/križ: medaljica 207 Opis: slomljena i oštećena svetačka medaljica nejasnoga prikaza. Datacija: 16. – 17. st. Inv. br.: A4506 208 Findings of Medieval rosaries from graves around the church of St. Elias at Meraja site in Vinkovci Archeological and historical site „Meraja“ is situated about 500 m west of today's urban center of Vinkovci. The Gothic church of St. Elias is the oldest preserved freestanding facility in Vinkovci. It was built probably in late 13th or early 14th century, north of the smaller, Romanesque church. The very first excavation on the site was conducted by museum curator J. Korda in 1953, but no records are preserved. Larger-scale excavations were carried out under the expert guidance of S. Dimitrijević in 1965. Four probes, the total area of 229,5 m2, uncovered the foundations of Romanesque church and 104 graves. The site stood still until renewal of Gothic church, when in 1997. and 1998. Archeological department of Vinkovci Municipial Museum carried out excavations in total area of 210 m2 with uncovered 198 graves. As an artifact, a rosary is a string of beads, often combined with sundry decorative items, used for counting prayers. In 10 graves around medieval churches at Meraja site rosary beads were found. Most common material for founded beads are bone (241 pieces) and wood (50 pieces), followed by glass (3 pieces). Bone beads are all round, and only larger, Paternoster beads are decorated with horizontal incised lines on the widest part. Wooden beads are undecorated. Glass beads come in two shapes: round undecorated and polyhedron. Total four bronze crosses were found with rosaries, as well as six bronze medals. All the findings can be dated in a range from the end of 16th until the beginning of 18th century. Keywords: rosaries, early modern times, church of St. Elias, Vinkovci, Meraja, archaeological research, archaeological excavations, grave finds 209 Die Funde von mittelalterlichem Rosenkranze aus Gräbern rund um die Kirche von St. Elias am Meraja in Vinkovci Archäologischer und historischer Lokalität „Meraja“ liegt ca. 500 m westlich des heutigen urbanen Zentrums von Vinkovci. Die gotische Kirche St. Elias ist die älteste erhaltene freistehende Anlage in Vinkovci. Es wurde wahrscheinlich im späten 13. oder frühen 14. Jahrhundert erbaut, im Norden der kleineren, romanischen Kirche. Die erste Ausgrabung auf dem Gelände wurde vom Kurator des Museums J. Korda im Jahr 1953 durchgeführt, aber keine Aufzeichnungen blieben erhalten. Größere Ausgrabungen wurden unter fachkundiger Anleitung von S. Dimitrijević im Jahr 1965 durchgeführt. Vier-Sonden, die Gesamtfläche der 229,5 m2, aufdeckten die Grundlagen der romanischen Kirche und 104 Gräber. Der Standort blieb Still bis zur Erneuerung der gotischen Kirche, wenn im Jahr 1997. und 1998. Archäologische Abteilung des Vinkovci Museum durchführte Ausgrabungen in die Gesamtfläche von 210 m2 mit 198 Gräbern. Als Artefakt, ist ein Rosenkranz eine Perlenschnur, die oft allerlei Dekorationsartikel hat, zum Gebete Zählen verwendet. In 10 Gräbern rund um mittelalterliche Kirchen bei Meraja hat man Rosenkranz gefunden. Am häufigsten verwendete Material für Perlen sind Knochen (241 Stück) und Holz (50 Stück), gefolgt von Glas (3 Stück). Knochen-Perlen sind alle rund, und nur größer, Paternoster Perlen werden mit horizontalen eingeritzten Linien auf der breitesten Stelle eingerichtet. Holzperlen sind schmucklos. Glasperlen kommen in zwei Formen: runde schmucklosen und Polyeder. Insgesamt vier bronzene Kreuze wurden mit Rosenkränzen gefunden, sowie sechs Bronzemedaillen. Alle Funde können in einem Bereich vom Ende des 16. bis Anfang des 18. Jahrhunderts datiert werden. Schlüsselwörter: Rosenkranzen, der frühen Neuzeit, die Kirche von St. Elias, Vinkovci, Meraja, Ausgrabungen, grabfunde 210 Popis literature Andrić, 2007. Andrić, Stanko: Vinkovci u srednjem vijeku – Područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti, Vinkovci – Slavonski Brod, 2007. Azinović Bebek, 2007. Azinović Bebek, Ana: „Hodočasnici iz Čazme u 17. i 18. stoljeću“, VAMZ, 3. s., XL, Zagreb, 2007., str. 391.-405. Azinović Bebek, 2009.a Azinović Bebek, Ana: „Krunice 17. i 18. stoljeća iz Čazme“, OA32/2008, Zagreb, 2009., 167.-193. Azinović Bebek, 2009.b Azinović Bebek, Ana: „Križevi u novovjekovnim grobovima župne crkve Sv. Marije Magdalene u Čazmi“, PIARH 26, Zagreb, 2009., 271.-290. Belaj, 2006. Belaj, Juraj: „Interpretiranje novovjekovnih nalaza iz grobova crkve Sv. Martina na Prozorju“, PIARH 23/2006, Zagreb, 2006., 257.-294. Blago, 2006. Blago muzeja, katalog izložbe (Stjepan Jozić, ed.), Vinkovci, 2006. Burić, 2007. Burić, Tonči: „Najstariji nalazi krunica u Dalmaciji“, Diadora 22 – Glasilo Arheološkog muzeja u Zadru, Zadar, 2007., 235.-268. Dimitrijević, 1966. Dimitrijević, Stojan: „Rezultati arheoloških iskopavanja na području vinkovačkog muzeja od 1957. do 1965. god. (Prethistorija i srednji vijek)“, 20 godina Muzeja Vinkovci, Vinkovci, 1966., str. 34.-99. Đaković, 1938. Đaković, Stjepan: „Nekoliko crkveno-kulturnih crtica iz prošlosti grada Vinkovaca“, u: Cibalae-Vinkovci, spomen-spis hrvatskih kulturnih i humanitarnih društava grada Vinkovaca, Tiskara „Tipografija“ Vinkovci, 1938. (pretisak 1997.), 49.-62. Gjurašin, 1997. Gjurašin, Hrvoje: „Kasnosrednjovjekovno groblje u Strožancu uz crkvu Gospe od Site“, SHP III. s., sv. 24, Split, 1997., 163.-176. Iskra-Janošić, 1997. Iskra-Janošić, Ivana: „Arheološka iskopavanja na srednjovjekovnom lokalitetu Meraja u Vinkovcima“, OA 21, Zagreb, 1997., 243.-249. Iskra-Janošić, 1999.a Iskra-Janošić, Ivana: „Iskapanja na srednjovjekovnom lokalitetu Meraja u Vinkovcima“, Obavijesti HAD-a XXXI/99, sv. 1, Zagreb, 1999., 84.-87. Iskra-Janošić, 1999.b Iskra-Janošić, Ivana: „Kasni srednji vijek“, Vinkovci u svijetu arheologije (katalog izložbe), Vinkovci, 1999., str.73.-74. Iskra-Janošić, 2005. Iskra-Janošić, Ivana: Vinkovci u antici i srednjem vijeku, Vinkovci, 2005. Iskra-Janošić, 2009. Iskra-Janošić, Ivana: „Obnova gotičke crkve sv. Ilije u Vinkovcima“, u: Jurišićev zbornik – Zbornik radova u znak sjećanja na Marija Jurišića, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2009., 223.-228. Klaić, 1978. Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1978. Korda, 1960. Korda, Josip: Tragom prošlosti Vinkovaca, Vinkovci, 1960. 211 Krnjak, 2006. Krnjak, Ondina: „Svetačke medaljice iz Brkača kod Motovuna“, Historia Archaeologica, Časopis Arheološkog muzeja Istre, 35/2004, Pula, 2006., 111.142. Krznarić Škrivanko, 1999. Krznarić Škrivanko, Maja: „Rezultati sustavnih i zaštitnih arheoloških iskopavanja Arheološkog odjela Gradskog muzeja Vinkovci za 1997. i 1998. godinu“, GOMHV 16, Vinkovci, 1999., str. 319.-337. Pavičić, 1940. Pavičić, Stjepan: Vukovska župa u razvitku svoga naselja od XII. do XVIII. stoljeća, Hrvatska naselja u izdanju JAZU, knjiga I., Zagreb, 1940. Pavičić, 1964. Pavičić, Stjepan: „Razvitak naselja u vinkovačkom kraju“, Godišnjak pododbora Matice hrvatske 3, Vinkovci, 1964., 49.-65. Petković, 2006. Petković, Danijel: Srednjovjekovna naselja sjeverozapadnog dijela vinkovačkoga kraja, AMC 3. n. s. 1, Vinkovci, 2006. Vizitacije, 2006. Kanonske vizitacije, Knjiga IV., Srijem 1735. – 1768. (ur. dr. sc. Stjepan Sršan), Osijek, 2006. 212