Gacka moja dok ti ime traje
čuvat čemo tvoje običaje.
Velebite mojoj malo kaži
da me više po tebi ne traži.
A sve cure iz doline Gacke
naljepše djevojke Hrvatske.
Kroz Otočac rijeka Gacka teče, da
je vino bilo ti fino.
Sinac,Lešće,Kompolje i Švica
tu sam puno ljubio curica.
Prozorani di ćemo u prelo,
dal u Krasno il u Kuterevo?
Crne oči i obrve tanke
to imaju samo Otočanke.
Gacka moja dok ti ime
traje čuvat čemo tvoje običaje!
Kraj tebe prolaze stoljeća
a ti uvjek ostaješ tu
ni vjetar, ni zime, ni proljeća
zaustavit te ne mogu
tugu ti nosili ratovi
a sreću svatovi.Teci bistra vodo ledena
i nosi ponos svojih sinova
Gacka, bistra vodo ledena,
teci i vječno cuvaj tragove vremena.Na vrilu kraj starih mlinova
i život izvire
duša si svojih sinova
što nikad ne umire
ratovi te umorili
nikad pokorili.Teci, bistra vodo ledena,
teci i vječno čuvaj tragove vremena.
i tjeraj kola starih mlinova
Gacka, bistra vodo ledena
teci i vjecno cuvaj tragove vremena…
Gacka dolina veliko je krško polje omeđeno Velebitom prema moru, a prema unutrašnjosti Kapelom. Poljem dominira rijeka Gacka, koja izvire na jednom kraju polja i ponire na suprotnom. Zbog blagog pada nadmorske visine tok joj je miran i zavojit. Voda Gacke izuzetno je čista i bogata kisikom. Najveći grad u Gackoj jest Otočac, prvotno izgrađen na mjestu račvanja Gacke, gdje su njezini rukavci činili “otok” sa svih strana opkoljen vodom. Danas Otočac ima oko 4000 stanovnika.
Najstariji dokazi o boravku ljudi u Gackom polju pronađeni su u špilji Pećini, a potječu iz mezolitika (srednjeg kamenog doba). Iz ranog razdoblja Ilira potječu nalazi u špilji Bezdanjači kod Vrhovina, gdje se nalazi jedna od najvećih pećinskih nekropola u Europi. Iz kasnog brončanog doba ostala su nalazišta nekolicine naselja ilirskog plemena Japodi. O kasnijoj rimskoj okupaciji svjedoče ostaci središnjeg naselja Arupium i nekoliko svetišta boga sunca Mitre, kojega su Rimljani preuzeli od Perzijanaca i čiji su kult širili rimski vojnici. U srednjem je vijeku Gacka imala važnu ulogu u prvoj hrvatskoj državi, a grad Otočac spominje se i na Bašćanskoj ploči. Knezovi Frankopani za svoje su vladavine podigli više utvrda, a središnja područja bila su Otočac i Brinje. Za vrijeme najezde Turaka Gacka se našla na samoj granici, te su podizane utvrde i kule za obranu, poput Kalin grada, a mnoga su naselja napuštena. Nakon odlaska Turaka, Gacka je ponovno naseljena. Za vrijeme Domovinskog rata, Gacka je pretrpjela velika razaranja i žrtve, a ostavština su rata i minirana područja.
Tradicionalni život Gačana bio je usko vezan uz rijeku, skroman i radišan. Kuće su bile malene, sazidane od kamena i prekrivene drvenom šimlom, narodna je nošnja jednostavna, tamnih boja i diskretnog uzorka. Glavni materijal za odjeću bilo je vuneno tkanje od vune ličke pramenke. Dio nošnje je i prepoznatljiva muška crvena kapa, za koju se smatra da je nastala po uzoru na metalno pokrivalo za glavu japodskih žena. Od vune se pravio i biljac – čupavi vuneni prekrivač. Hrana Gačana bila je jednostavna i teška: sušena svinjetina s kiselim zeljem, police i slanina, kobasice, pečenka, sarma, palenta i kìselina, sir škripavac, janjetina s ražnja, pršut, pastrva iz Gacke i rakija šljivovica.
Dunavski tip potočne pastrve iz Gacke
Istraživanja su pokazala da je pastrva iz rijeke Gacke autohtona. Autohtona ne znači da je ona jedinstvena na svijetu, već da oduvijek živi u Gacki i nije ubačena ljudskom rukom, kao što su naprimjer kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss) ili lipljan (thymallus thymallus). Iako nije unikatna, itekako je rijetka i gotovo ju je nemoguće naći u rijekama regije i upravo zbog toga je rizična vrsta koju treba zaštiti. Razlikuje se od ostalih potočnih pastrva po nekoliko karakteristika, a to je prvenstveno po boji koja varira ovisno o starosti i okolišu kojem se prilagođava. Po trbuhu je boje „suhog zlata“, a po leđima crna. Izrazito crvene točke u kombinaciji sa crnim raspoređene su po boku na njenom vretenastom tijelu, s tim da su crvene dominantne. Brzina kojom se Gacka potočna pastrva razvija i raste nepobitna je činjenica. Pet, do čak sedam puta, prema pojedinim autorima Gacka potočna pastrva raste brže od ostalih pastrva i zbog toga je s pravom možemo zvati biserom rijeke Gacke.
Od ribljih vrsta, Gacka je u svijetu poznata po potočnoj pastrvi (Salmo trutta) koja je meka strastvenih ribiča. Zbog obilja hrane potočna pastrva u Gackoj raste 5 do 7 puta brže nego u bilo kojoj drugoj pastrvskoj vodi na svijetu. Zato kapitalni primjerci gackine potočne pastrve nerijetko narastu i do 5 kg. Ribolovna sezona na rijeci Gackoj počinje 1. ožujka i završava 31. listopada.
Rijeka Gacka za žitelje Gackog polja predstavlja život.
Glavni tok rijeke Gacke podijeljen je na revire A, B i C.
U revir A spada tok rijeke Gacke od izvora Tonković vrilo do Stanišić (Rogić) mosta uključujući i Sinačku pučinu od brane ribnjak do utoka u rijeku Gacku. Dozvoljen je ribolov samo na muhu. U ovom reviru predviđen je ribolov CATCH AND RELEASE i to u zoni most Podgora (prvi most) uzvodno do sastava Sinačka pučina – Gacka.
Zona od potoka Knjapovac do Tonković vrila je rezervat i zabranjen je ribolov. U revir B spada tok rijeke Gacke od Stanišić mosta do utoka rijeke Gacke u tunel Poljica. Dozvoljen je ribolov na muhu i bilo koji umjetni mamac. U revir C spada Švičko jezero i jezero Gusić polje. Dozvoljen je ribolov bilo kojim umjetnim mamcem.
Nije dozvoljeno koristiti utege i plovke pri ribolovu umjetnom muhom.
Gacka je rijeka ponornica duga 61 km sa svojim pritokama, a izvire ispod Godače i Venca u Sincu. Proteže se od svog izvora Tonković vrilo te se polako spušta niz područje Gackog polja primajući brojne pritoke. Odlikuje ju je čista bistra voda koja unatoč krševitom kraju relativno sporo teče. Prosječna temperatura ljeti iznosi 10,8° a zimi 7,9°. Dubina rijeke varira od jednog metra pa do 10 metara na najdubljim dijelovima. Po svom kemijskom sastavu, voda je prilično tvrda, blago alkalna te obiluje kalcijevim solima što pospješuje rast vegetacije oko rijeke te je bogata kisikom. Rijeka Gacka obiluje podvodnim speleološkim nalazištima i vrelima.
Gacka moja! 