Nakon milijun godina, prespavala sam u svojoj dječjoj sobi, kod Kraljice Majke. Zakoniti je imao neki svoj sentimentalni dešaj – engleski: event! – u Drnišu, pa se družio s nekom svojom ekipicom iz gimnazijskih dana.
Onda smo zaključili da je blesavo ići natrag u Split pa sutradan iz Splita na ekumensku proslavu njezinog Uskrsa tako da smo odlučili prespavati u sobi u kojoj sam ja odrasla.
Mater je, naravski, vijest o našem konaku pod njezinim krovom primila ekstatično. Ona najvoli kad joj je kuća puna svijeta, makar to bili samo ja i Zet. Za razliku od mene, ona voli šušur oko sebe. Ja sam na ćaću. Meni je dobro i sa samom sobom. Dakle, moja soba...
U ona vremena dijeliti sobu s mlađim bratom bilo je skroz košer i u sobi još lebdi duh našeg djetinjstva.
Kad imaš mlađe...