Raštika (lat. Brassica oleracea var. acephala), iznimno je vrijedna kupusnjača koja posljednjih godina ponovno dobiva sve veći ekonomski značaj, budući da ponovno do izražaja dolaze sve njene nutricionistički vrijedne odlike.
Raštika je izvanredan izvor antioksidansa, obiluje karotenom, a jedna je od biljaka iznimno bogatih kalcijem. Uz to, prosječan obrok raštike sadržava samo oko 50 kalorija, pa je i izvrsna namirnica za sve one koji imaju problema s tjelesnom težinom. I dok je kod nas sve donedavno smatrana hranom za siromašne, Amerikanci ju smatraju superhranom.
U Dalmaciju stigla s Dioklecijanom
Kod nas se uzgaja u Dalmaciji, mahom u zaleđu i na otocima. Zahvaljujući otpornosti na niske temperature, sve ju češće nalazimo i u unutrašnjosti. Uglavnom se sadi u privatnim okućnicama, iako se posljednjih godina uzgaja i na velikim površinama, primjerice u Imotskom polju. Prema nekim predajama u Dalmaciju je stigla kad i car Dioklecijan.
Uzgoj
Klima – Izrazito je skromnih zahtjeva prema vanjskim uvjetima. Ubraja se među rijetke povrtnice koje iznimno dobro podnose visoke temperature i sušu tijekom ljeta, kao i niske temperature i mraz tijekom zime.
Tlo – Nije zahtjevna ni u pogledu tipa tla na kojem se uzgaja, ali su ipak prinosi veći na dubljim, rahlijim i hranjivima bogatim tlima.
Gnojidba – Izvrsno podnosi gnojidbu zrelim stajskim gnojem. Prinosi su veći i na površinama na kojima su kao pretkultura sađene grahorice, primjerice grašak ili grah. U komercijalnom uzgoju je neophodna i gnojidba kompleksnim mineralnim gnojivima, tijekom različitih vegetacijskih ciklusa.
Sjetva – Uzgoj ove povrtnice počinje sjetvom sjemena, obično na otvorenom i to krajem veljače ili u ožujku, kada prođe opasnost od mrazeva i kada se tlo u površinskom sloju zagrije. Moguća je i ljetna sjetva, najčešće u srpnju ili kolovozu.
Sadnja – Nakon što klijanci niknu i razviju 3-4 prava lista, presađuju se u redove koji su međusobno udaljeni 50-60 centimetara, dok je razmak među biljkama u redu oko 40 centimetara.
Mraz za bolji okus
Raštika je uglavnom dostupna tijekom cijele godine, no najbolji okus ima ako se konzumira tijekom zime, budući da niske temperature i mraz dovode do stvaranja specifičnog okusa. Mraz je dodatno i omekša, pa je i kuhanje kraće nego kod raštike ubrane ljeti.
Ubrani listovi raštike mogu ostati svježi, zeleni najviše do 5 dana nakon branja i pod uvjetom pravilnog skladištenja.
Najbolje će se očuvati u hladnjaku ako se stave u plastičnu vrećicu iz koje se maksimalno istisne zrak.
Nepravilno skladištenje dovodi do žućenja listova i gubitka velikog dijela hranjivih tvari, pa takvi listovi nisu primjereni za jelo.
Iako je najcjenjenija ako se dugo kuha, uz dodatak suhog mesa, najviše će hranjivih sastojaka zadržati kad se kratko prokuha na pari i zalije dobrim maslinovim uljem.