POLNE BRADAVICE-KONDILOMI

  • Rano stupanje u seksualne odnose, nezaštićeni seksualni odnosi,  promiskuitet i neodgovorno seksualno ponašanje, doveli su do statistički značajnog porasta polno prenosivih bolesti.
  • Ovakav trend doveo je do epidemioloških pomeranja obolevanja od malignih bolesti, pre svega raka grlića materice, prema mlađim starosnim kategorijama.
  • Muške genitalije su nešto otpornije na HPV infekciju koja se kod njih ređe klinički manfestuje ali mogu biti stalan prenosnik zaraze na seksualnog partnera

Kondilomi predstavljaju seksualno prenosivu dobroćudnu bolest koja može zahvatiti čitav donji deo genitalnog trakta žene. Kao polno prenosiva bolest, kondilomi nastaju u fertilnoj dobi žene, veoma retko pre puberteta ili u kasnoj  postmenopauzi. Ukoliko se jave kod dece, po pravilu su znak polnog kontakta ili seksualnog zlostavljanja. Uz kondilome se veoma često otkriju i druge polno prenosive bolesti, npr. gonoreja, Gardnerela vaginalis vaginitis, trihomonijaza i herpes genitalis, pa su pomešani i simptomi tih infekcija, posebno obilan patološki vaginalni iscedak.

Bolest donjih genitalnih organa

 Izolovana pojava kondiloma na sluznici vagine je retka pojava, gde mogu izazvati „kondilomatozni vaginitis“.  Najčešće su udruženi sa kondilomima lokalizovanim na vulvi, međici (perineumu), čmaru ili cerviksu. U vagini su raspoređeni na samom ulazu (introitusu)  ili na vaginalnim svodovoma (forniksima). Klinički se manifestuju u vidu bradavičastih formacija koje mogu biti pojedinačne ili slivene (konfluirane) u veće grozdaste nakupine. Daljnjim rastom, od bradavica mogu nastati velike oteklne koje ulcerišu i sekundarno se inficiraju. Zbog toga imaju veoma neugodan miris. Dijagnoza se postavlja inspekcijom i pregledom vagine pod spekulima, pri čemu se uočavaju tipične promene.

Maligna alteracija kondloma

 Kako smo još uvek zemlja sa niskim stepenom zdravstvene kulture u kojoj se zbog „tradicionalnog vaspitanja“ stvaraju tabui o seksualnom zdravlju,  devojke se u određenim sredinama teško odlučuju za stručnu pomoć zbog ove bolesti. Tako dolazi do neprestanog bujanja bradavica koje se šire po osetljivoj sluznici vagine, klitorisa, malih usana i čmara. „Zapušteni“ kondilomi koji traju duže vreme i koji se stalno umnožavaju mogu i maligno alterirati. Kako je njhova podloga donji genitalni trakt koji je veoma dobro prokrvljen i ima razgranate limfne sudove, u onkološkom smislu maligna alteracija kondiloma se tretira kao karcinom vulve ili vagine. Zbog toga se svaki odstranjeni kondilom mora poslati na mikroskopsku (histološku) analizu.

Uloga HPV infekcije

 Humani papiloma virusi (HPV) na koži i sluznici vulve i vagine uzrokuju različita oštećenja i proliferacije sluznice koja se klasifikuju u tri grupe: kondilomi (condylomata acuminata), intraepitelne neoplazije (VIN) i maligne lezije (bazaloidni, kondilomatozni i verukozni tip planocelularnog karcinoma). Više od jednog veka je postojala sumnja da agensi polno prenosivih bolesti mogu učestvovati u nastanku premalignih i malignih lezija donjeg genitalnog trakta žene. Hipoteza zur Hausena o kancerogenoj ulozi humanih papiloma virusa od prije 30-tak godina je ustanovila nedvosmislen onkogeni potencijal HPV promena vulve , vagine i cerviksa. U procesu maligne alteracije različitih HPV promena vulve, značajno je sadejstvo kokarcinogena, među kojima se ističe infekcija drugim virusima, lokalna trauma, pad imuniteta, genetski faktor i pušenje. Rano stupanje u seksualne odnose, nezaštićeni seksualni odnosi,  promiskuitet i neodgovorno seksualno ponašanje, doveli su do statistički značajnog porasta polno prenosivih bolesti.

 Trend ranog stupanja u intimne odnose doveo je do epidemioloških pomeranja obolevanja od malignih bolesti, pre svega raka grlića materice, prema mlađim starosnim kategorijama. Danas je poznato preko 100 HPV tipova, dok se na na muškim i ženskim genitalijama može detektovati oko 30 HPV tipa različitog onkološkog potencijala. Dele se u tri grupe:

  • I tipovi niskog onkogenog potencijala: 6 i 11, zatim 30, 34, 41, 42, 43, 44. Prisutni su u condyloma acuminatum, ređe u neoplazijama niskog malignog potencijala
  • II tipovi umerenog onkogenog potencijala: 31, 33, 35, 39, 51, 52, 58, 61. Prisutni su u intraepitelnim neoplazijama cerviksa, ređe u invazivnom karcinomu.
  • III tipovi visokog onkogenog potencijala: 16 i 18, zatim 45 i 56.

Prisutni su u premalignim promenama visokog potencijala, invazivnom karcinomu i metastazama limfnih čvorova u maloj karlici.

Lečenje kondiloma

 Prvi korak na početku lečenja kondiloma je suzbijanje bilo kakve udružene infekcije. Neophodno je prvo izlečiti pojačan vaginalni sekret kako bi izostala iritacija tkiva u području odstranjenih kondiloma. Prilikom planiranja lečenja treba imati u vidu da je latentna infekcija prisutna i u okolnom tkivu koje je normalnog izgleda.  U nejasnim slučajevima, kao i pri sumnji na postojanje subkliničkih promena od pomoći je kolposkopski pregled i uzimanje tkivnog uzorka na HPV identifikaciju.

 Lečenje kondiloma može biti konzervativno i hirurško. Lokalna konzervativna terapija sastoji se od ordiniranja interferona, podofilina, trihlorsirćetne kiseline, te imunosupresivne (Aldara) ili citoststke (Efudix) terapije. Konzervativni pristup terapiji kondiloma ima loše strane jer može doći do oštećenja (ulceracije) okolnog tkiva a uzorak se ne može poslati na histološku verfikaciju. Hirurško lečenje ima prednost jer se nakon intervencije svi vidljivi odstranjeni kondilomi šalju na mikroskopsku obradu kada se isključuje njihova eventualna maligna alteracija. Ova metoda uključuje odstranjivanje kondiloma kohleom, laserom, elektrokauterom, krioterapijom ili radiohirurškim nožem.

Kondilomi u trudnoći

 Fetus za trudnicu predstavalja alotransplantat jer plod nije iste genske strukture, nego genska kombinacija majke i oca. Iako je za njen imuni sistem „strano telo“, majka ne odbaci plod koji se u materici razvija i raste do zrelosti za vanmaterični život. Kod trudnica se javljaju promene u imunom sistemu koji se sastoji od promenjenog imunog odgovora prema stranom telu  (imunotolerancija). Ovaj fenomen se javlja isključivo u trudoći. Iz tog razloga kod trudnica je oslabljena otpornost na infekcije pa je pojava kondiloma relativno česta pojava. Kondilome kod trudnica treba lečiti jer se ubrzano šire. Iz razloga imunotolerancije, trudnice su podložnije infekcijama herpes simplex i zoster virusa, virusa prehlade, gripe te ostalim bakterijskim infekcijama.

Kondilomi kod muškaraca

 Rezervoar HPV infekcije kod muškarca je sluznica izvodnog mokraćnog kanala –  mokraćovod (uretra), glans i koža penisa, skrotuma i koža koja prekriva stidnu kost. Muške genitalije su nešto otpornije na HPV infekciju koja se kod njih ređe klinički manfestuje ali mogu biti stalan prenosnik zaraze na seksualnog partnera. Kondilomi se kod muškarca najčešće javljaju na koži penisa i stidne kosti. Ne postoji razlika u lečenju kondiloma kod žene i muškarca. Hirursko otklanjanje je sigurnije, sa manjim procentom recidiva bolesti.