Big game
Iglun – ciljana lovina ili slučajan ulov
Iglun je jedna od najatraktivnijih riba u svjetskim morima, a tako i kod nas u našem dijelu Jadrana. Dragocjeno iskustvo ekipe s broda Shiraza III prenosimo iz pera zapovjednika, prvog IGFA kapetana u Hrvata
Big game fishing u Jadranskom moru ograničen je, nažalost, na nekoliko ribljih vrsta, no srećom ne i na brojnost primjeraka koji plivaju u ovom akvatoriju. U sezoni 2010. najzastupljenija je bluefin tuna, kako po količini ulova, tako i po brojnosti i veličini pojedinih primjeraka tune ulovljenih uz hrvatsku obalu. No, da smisao sportskog ribolova nije samo u brojevima, potvrđuje sezona kada je i ugriz tune bio stvar prestiža. Ova sezona je svojevrsna nagrada za upornost u sezoni kada je prethodni brod Shiraz II zabilježio trideset izlazaka bez rezultata i signala na sonaru, ponekad udaljen 37 nautičkih milja od Blitvenice, u okruženju talijanskih tunara, a zbog tih katastrofalnih rezultata i loše karme, za “kaznu” je bio i prodan. Tih dana ni novi brod Shiraz III, a ni drugi brodovi nisu bilježili značajnije rezultate. Ovosezonski ulovi riba i od preko 200 kg brodova Bonito, Bakul, Baracuda i Charli, potiču na prisjećanje na dane kada su se pamtili i po kafićima prepričavali mnogo skromniji ulovi, kako se ribolovci ne bi obeshrabrili i odustali. Ulovi i brodovi se s godinama mijenjaju, no jedna stvar uvijek ostaje ista. Ulov igluna (Swordfish, Xiphias gladius, Broadbill), ukoliko je unutar zakonskih okvira, prestižan je i trofejan.
Ovaj članak opisuje moja i iskustva drugih ribolovaca u lovu na ovu predivnu i atraktivnu ribu, a nadam se da će i rezultati, pošto je najbolje vrijeme za lov na igluna pred nama, biti jednako atraktivni. Sedmog svibnja 1953. godine
mjestu Iquique u Chileu stanoviti Louis Marron ulovom igluna od 536,15 kg postavio je svjetski All tackle i Line class (130 lb) rekord u ulovu ribe i time letvicu postavio tako visoko da i danas ribolovci o sličnom pothvatu mogu samo sanjati. Izgleda da je lov na igluna u to vrijeme bio obiteljska zabava jer je godinu dana nakon Marronovog rekorda i njegova supruga postavila ženski rekord u Line class kategoriji (80 lb) ulovom igluna od 350,17 kg, u istom akvatoriju. U zadnje vrijeme sva se akcija prebacila na obale Floride i Novog Zelanda gdje juniori postavljaju svoje rekorde. Aktualni rekord za dječake iznosi 177,6 kg a drži ga James Angus iz Novog Zelanda. Ženski i dječji rekordi posebno su poticajni u trenucima kad riba dobro izmuči, kao, na primjer, u četverosatnoj noćnoj bitci broda Jinkai s tunom. Nezanemariva je činjenica da je iglun sposoban zaplivati 80 km/h, a karakterističan je i po naglim promjenama dubine i iskakanju iz vode prilikom pokušaja da se oslobodi udice, što postavljene rekorde veličanstvenima. Iglun je u svijetu poznat i cijenjen kao najveći gladijator u pučinskim prostranstvima. Osim privrednog ribolova, neprijatelj mu je jedino morski pas mako, prvenstveno zbog svoje izuzetne brzine, no i on nerijetko biva poražen i proboden iglunovom sabljom.
Taj izuzetni predator u stanju je činiti svakakve nepodopštine ne bi li se oslobodio udice, u čemu ne posustaje ni kad je uvučen u brod, stoga je potreban veliki oprez za zaštitu od ozljeda. Prilikom susreta s iglunom, svaki put iznova zapanjuje ljepota ljubičastih i crnih nijansi koje se prelijevaju na njegovom moćnom tijelu. Za razliku od tune, Xiphias gladius nije riba jata. U potrazi za hranom, iglun se kreće sam, što ne znači da je u bližoj okolici nemoguće uloviti još kojeg. Poput svih predatora u Jadranu, on slijedi jata sardela, skuša, šaruna i lignjuna te se često zna dogoditi da se ulovi na udicu namijenjenu tuni ili da ga zapaše plivarica zajedno s plavom ribom. Iglun je jedna od 22 vrste morskih riba u svijetu koja ima prilagodbu zagrijavanja cijelog ili dijela tijela što mu omogućuje nagle promjene dubine i temperature mora, a zagrijava dio glave (mozak i oči). Uz to, iglun ima izuzetan vid, no u kombinaciji sa znatiželjom i privučen raznim izvorima svjetlosti s većih udaljenosti, može i nastradati. Lov letećim parangalima te lov na igluna nezamislivi su bez upotrebe svjetlećih teasera koji privlače predatore te sitnu ribu i planktone. Kad se cijeli hranidbeni lanac nađe na okupu, obavljeno je i pola posla. Priprema, oprema, razna inovativna rješenja i mogućnosti improvizacije ovaj ribolov čine atraktivnim, a ulov još vrijednijim. Na obalama Floride lov na igluna predstavlja posebnu disciplinu. U tu svrhu organiziraju se i specijalizirani turniri koji su izuzetno posjećeni, a koriste se i charter brodovi koji su orijentirani isključivo na lov igluna. U trgovinama se mogu pronaći i specijalizirani swordfishequipment odjeli.
Iglun se zadržava oko pučinskih brakova, na dijelovima gdje se bilježe promjene u strukturi dna, područjima temperaturnih razlika, kurentima te u blizini jata sitnijih riba na pučini. Lov igluna na obalama Floride i u Jadranu u
principu je sličan, no ne smiju se zanemariti dubine koje su u oceanu puno veće nego u našem moru. Manje dubine Jadrana donose više prednosti za lov na igluna, pojednostavnjuju ribolov, a i razlika između dnevnog i noćnog ribolova je manja. U broju dnevnih ulova igluna u oceanima značajan porast zabilježen je tek pojavom upredenica i električnih rola koje omogućavaju ribolov i na dubinama većim od 300 metara. Dubine od 300 metara su startne dubine za dnevni ribolov, a lovi se i na dvostruko većim. Iglun se danju zadržava na većim dubinama, no hrani se i kroz dan, što isključuje teorije o iglunu kao isključivo noćnom lovcu. Budući da se kod nas rijetko lovi na dubini većoj od 200 metara, oprema za tunolov dovoljna je za lov na igluna. Potrebno je napomenuti razliku u prezentaciji mamaca na nekim dubinama koje možda nisu isprobane u tunolovu, te korištenje svjetlosnih i mirisnih teasera koje će u tunolovu zapravo dodatno doprinijeti ostvarenju boljih rezultata, dapače, tuna će vjerojatno zasjeniti igluna brojem zagriza na postave dodatno opremljene atraktivnim teaserima. Budući da iglun ima mekana usta zbog čega se povećava postotak otkvačivanja, kočnica bi trebala biti namještena na maksimalno 11 kilograma. Šanse se mogu povećati i korištenjem namjenskih tzv. Swordfish hook udica ili udica ravnog tijela, koje dopiru do utrobe ribe. Što se tiče debljine osnovnog najlona ili upredenice, najskloniji sam backupu od dakrona ili spectre te najlonskoj osnovi od 100 lb. Debljina leadera može biti različita, osobno koristim fluorocarbon 125 lb, a iznimno za duboke prezentacije 175 lb. Zagovornik sam kvalitetne opreme koja posadu neće baciti u očaj, a ribu s ostacima udica i najlona u konačnici ubiti. Sedmog svibnja 1953. godine
U prilog tome, zbog gubitka dvije ribe te pojave velikih primjeraka u akvatoriju u kojemu lovimo, sa Shiraza III su privremeno povučene Stelle 20000, iako je prošle godine u okršajima Stelle i tune rezultat bio 7:1. Također sam pobornik pažljivog i temeljitog izvlačenja u kojemu se može uživati. Forsiranje u izvlačenju potrebno je izbjegavati jer, ukoliko izgubite ribu forsirajući, ispadate smiješni u očima zagovaratelja brzog izvlačenja. Da izbjegnemo debate i prepustimo ih ribolovnim forumima, nastavit ću o ribolovu na igluna. Preporučljivi su, uvjetno rečeno, mekši štapovi pošto se ovdje radi o ribama čiji prosječni ulovi u Jadranu iznose od 40 do 110 kilograma. Najbolje od svega je to što neka stroga pravila ipak ne postoje, samo je nebo granica mašti i inovativnosti koju možete primijeniti u svojim prezentacijama. Dnevni i noćni predvezi koje koristimo ne razlikuju se, osim po dubini na kojoj se prezentiraju ribi. Danju ćemo, da bi bili učinkovitiji, pretraživati područje od dna do pola dubine mora, što naravno prekidamo ukoliko sonar pokazuje neki signal sitne ribe ili, još bolje, ukoliko nam direktno otkriva lovinu na zaslonu. Udice se momentalno usmjeruju i šalju na zadanu dubinu. Ako predvezi ne mogu doseći zadanu ili željenu dubinu, morate ih dodatno opteretiti olovima, koji, ovisno od slučaja, mogu biti težine i do par kilograma. Prilikom korištenja velikih otežanja posao ćete olakšati breakaway rigom, odnosno namještanjem otežanja na osnovu upotrebom tanjeg monofila koji prilikom ugriza ili povlačenja ribe puca čime vaš najlon ostaje slobodan. Udice za noćni ribolov dovoljno je rasporediti na dubine od 50 metara pa do površine, ovisno s koliko ćete pribora loviti. Onima koji ne namjeravaju eksperimentirati i traže nešto jednostavno a ubojito, preporučio bih svoj, dosad strogo čuvan, način pretraživanja svih dubina jednom postavom.
Prezentacija je namijenjena ribolovu u driftu i na svim dubinama. Mamac (lignjuna, sardelu, skušu ili šaruna) čvršće montirate na udicu na koju potom PVA koncem povežete otežanje. Onima koji se ne bave slatkovodnim ribolovom, potrebno je pojasniti da se PVA konac nakon kratkog vremena otapa u vodi zbog čega se otežanje oslobađa a udica i mamac ostaje slobodan, odnosno kako to kažu Amerikanci - freeline. Za otežanje se može koristiti kamen ili nešto slično s obzirom da nepovratno ostaje u moru. Ako je dubina veća potrebno je pojačati količinu otežanja ali i konca, zbog vremena tonjenja i otapanja konca. Tako pripremljeni mamac spuštamo do dna, a kad otežanje otpadne mamac se počinje uzdizati, ovisno o brzini drifta, dok ne dođe u freeline poziciju. Ako je dubina bila primjerice 150 m, udica je u konačnici, nakon pretraženih svih 150 metara dubine, isto toliko iza broda te ju možete lagano ili brzo, s više zastajkivanja, povući prema brodu. Potonje zna rezultirati napadom ribe koja je u tragu vašeg bruma. Postupak možete ponavljati koliko puta želite, te se nadam da će se isplatiti kao što se i meni. Potrebno je reći da će, ukoliko se radi o velikoj dubini, vrijeme putovanja mamca od dna do površine biti veće, a ova prezentacija nije zamorna za ribolovca jer jednom kad spustite mamac na dno više nije potrebna nikakva asistencija pošto će udica sama pronaći ribu na bilo kojoj dubini ako je ima. Za ribolov noću potrebno je samo dodati bljeskalicu.Kod upotrebe bljeskalica, starleta i sl. preporuča se, za dane punog mjeseca kad je vidljivost noću jaka, teaser približiti mamcu od 3 m nadalje, do samog mamca. Za vrijeme mraka i slabije vidljivosti teaser treba postaviti od 5 do 10 m dalje od mamca. Izvori svjetla privlače sitnu ribu koja se također hrani pa je mamce potrebno kontrolirati.
Za dnevni ribolov, po mom mišljenju, najbolji mamac je skuša, po mogućnosti što veća, a noću je ponekad jedina opcija lignjun, kojega ne treba zapostavljati ni danju. Vrlo je lukavo kod svakog stavljanja mamca na udicu, zubarskim koncem, voštanim koncem ili najlonom, povezati ili najjednostavnije zašiti glavu za tijelo ribe mamca, a čak i za udicu, da se mamac ne bi raspao ili odvojio od udice prilikom napada igluna sabljom. U tom će slučaju iglun uzeti ostatke koji ravnomjerno padaju, a ne onaj komad koji ostaje neprirodno visjeti na udici ili, još gore, praznu udicu. Nije napomenuto, ali nadam se da se podrazumijeva da govorimo o mrtvim mamcima. Korištenje živih je uvijek produktivno ali i nepraktično zbog spuštanja na veće dubine, zapetljavanja te velikog postotka otpadanja mamaca s udice od udaraca iglunove sablje. Postava na određenu dubinu zahtijeva veću količinu olova, na približno 12 – 15 m prije mamca, a potrebno je pripremiti se na korištenje olova težine i do par kilograma, ovisno o brzini drifta i dubini koju želite postići. Inovativno je koristiti downrigger u driftu što prilikom griza ribe ostavlja slobodan najlon, bez olova i ostataka gumica. Ako na downrigger namotate upredenicu, povećat ćete mu kapacitet strune i postizat ćete veće dubine zbog manjeg dijametra upredenice. Postoji mišljenje da, prilikom trollinga, upredenica na downriggeru proizvodi vibracije pa vam savjetujem da to provjerite ukoliko ga koristite u trollingu. Bljeskalica ima raznih oblika i modela, najbolje je koristiti kvalitetnije i provjeriti deklariranu dubinu do koje mogu raditi zbog mogućnosti prodora vode uslijed velikog pritiska. Po mom mišljenju, najuspješnije boje su plava i zelena, a njihova kombinacija je hit na Floridi. Ako se stavljaju dvije bljeskalice, učinkovita je i crvena. Dvije bljeskalice trebaju biti razmaknute 5 metara. Za noćni ribolov opremljeni brodovi koriste podvodnu rasvjetu koja okuplja sitnu ribu, a to okupljanje predatorima ne može promaknuti. Rasvjeta hydroglow, koja se spušta s broda u vodu, proizvodi se isto u plavoj i zelenoj boji i standardna je oprema za svaki noćni ribolov. Kod igluna, kao i kod svakog predatora, osjetilo mirisa je vrlo razvijeno te svaki oblik mirisne primame može povećati šanse za ulov. Budući da se u većini slučajeva udice namijenjene iglunu nalaze puno dublje i daleko od traga vašeg bruma u driftu, morat ćete pribjeći velikim hranilicama s olovom ili čak vreći bruma umjesto olova. Velika mana dubinske mirisne primame su učestali napadi morskih pasa na mamce.
Ove godine takav napad kod Blitvenice rezultirao je kačenjem 16 modrulja u rasponu od 10 do 150 kg, u razmaku od par sati, tako da je ribolov završio sa štetom od 7 bljeskalica, 9 udica i tko zna koliko metara fluorocarbona. Kad se modrulji namjere na vaše mamce možda je najbolja taktika promjeniti poziciju. Te noći bili smo usidreni na braku gdje nam se iglun par puta bacio par metara od broda pa promjena pozicije nije bila opcija. Najučinkovitiji način, po meni, je uštrcavanje ulja sardine ili lignje u lignjuna na udici, po mogućnosti svjetlećeg. Nakon stavljanja na udicu, lignjunu uštrcate ulje u tijelo te mu potom isto izbušite iglom na više mjesta kako bi se ulje polagano kroz rupice otpuštalo u more. U dubinama pučinskih prostranstava teško je uočiti mamac pa svjetlosni i mirisni teaseri moraju biti nezaobilazni dio svake prezentacije. Ulja za dipanje mamca bez problema ćete naći u trgovinama ribolovnog pribora, isto kao i bljeskalice ili starlete, tako da vas ništa ne može spriječiti da ulovite svoj trofej i postanete dio sretnika koji su iskusili čar borbe s ovom izuzetnom ribom.
Za kraj, oni koji znaju stanje skladišta na Shirazu III reći će da sam prešutio boje za bojanje mamca. Bojanje mamca uspješno se primjenjuje u svijetu. Lignjuni se boje u plavo, zeleno, narančasto, ljubičasto i crveno. Na Shirazu III u upotrebi su od početka godine, no još nije pronađena čarobna boja koja radi u Jadranu. U korištenju su me pokolebali ulovi na čiste mamce i zaobilaženje obojanih. Uz svu opremu, za dobar ulov potreban je i factor X ili nekad 'osoba X', a u mom slučaju on ima ime i prezime. Svaki put kada je, u protekle dvije godine, sa mnom kao član posade plovio Dražen Mišura, ulovili smo igluna. I na ovogodišnjem biggame turniru Kup prvaka u Vodicama, iglun je odlučio pobjednika, a na pobjedničkom brodu Iglan kapetana Andrije Gudeljevića spomenuti Mišura igrao je veliku ulogu. Prema tome, formulu za uspjeh čine dubina, bljeskalica, skuša i Mišura.
Na kraju bih napomenuo da su metode opisane u ovom članku samo počeci ciljanog lova na igluna. Potrebno je malo vremena da isprobamo sve čime nas bombardira ribolovna industrija i kolege ribolovci s Floride, Novog Zelanda i Južne Afrike, kao najboljih destinacija za lov te veličanstvene ribe, te izgradimo neki svoj stil za bolje rezultate. Onima koji se ne zadovoljavaju mrvicama preporučio bih bespuća interneta. Krenite upsivanjem riječi swordfish tips i sami odlučite gdje ćete završiti.
Pozdrav sa Shiraza III.
Napisao IGFA kapetan Saša Rakar, fotografije arhiva autora