Ovdje možete pogledati fotografije i tekstove Grada Vinkovaca s vremenskim odmakom. (lokacije i simboli grada te njihovo mijenjanje kroz povijest)
(uskoro ažuriramo)

CENTAR GRADA

Centar grada kroz koji su nekada prolazile kočije, korzom šetali naši djedovi i bake, park koji je tek počinjao rasti, a ljudi su sporije živjeli i sve stigli napraviti. Nakon faze grada bez korza ponovno imamo našu šetnicu, lampu nasrid Vinkovaca, više prometa i brži tempo života gdje svi nekamo žure, a oni koji stignu sve obaviti su “sretni” i  umorni kada se vrate kući… Gradovi, metropole i svijet se konstantno mijenjaju, ali nekako pravim ljudima sitnice uvijek su puno značile i činile ih sretnima, nešto kao što je Michelangelo jednom rekao: “Savršenstvo nije sitnica, ali se od sitnica sastoji savršenstvo”. Ako je dovoljno dobro za jednog od najvećih umjetnika, možemo se malo poigrati riječima i reći: “savršena sitnica je u umjetnosti življenja”, i dok sada našim korzom šetaju neki novi klinci moramo im prenjeti svoje vrednote i kulturu da se nebi izgubili u vrevi života. Upravo to Građansko društvo Moji Vinkovci (nakon 10.godina postojanja) si je postavilo kao jedan od novih – starih ciljeva u kojem želimo sudjelovati.

M.L.

BAZENI LENIJE

Naš grad je već 30-ih godina prošlog stoljeća imao je svoje kupalište, a nakon II. Svjetskog rata počinje uređenje istog te kasnije prerasta u bazen gdje su Vinkovčani u ljetnim mjesecima mogli uživati u osvježenju koje donosi jedan takav objekt. Malo je prerano sve to nastalo da bi se mi mlađi, ali i stariji mogli sjetiti samih početaka tako da možemo reći da generacije naših građana znanih i neznanih su zakoračili i sudjelovali u tradiciji naših bazena. U okolnim zgradama čuvao se barut pa se naziv „Barutana“ nametnuo sam od sebe. Kako je kupalište preraslo u bazen, dolazi do intezivnog razvoja sporta u vodi i plivačka sekcija postaje plivački klub. Kroz dva rata, jedan Svjetski i drugi Domovinski, promjene sistema i granica, kultura plivanja u Vinkovcima je nastavljena.

Gašenjem jednog bazena, Vinkovci su dobili novi zatvoreni Bazen Lenije koji svojim sadržajem i ponudom obuhvaća cijelu Vukovarsko-srijemsku županiju, kako za same građane tako i kroz obuku plivanja, osnovne škole, vrtiće, proslave rođendana, natjecanja, 4 plivačka kluba. Moderno se sada savršeno uklopilo u onu rečenicu: „Prošlost je iza nas, budućnost je uvijek ispred, a jedino što imamo je trenutak sadašnjosti koji možda prolazi dok Vi ovo čitate“.

Spoj tradicije, modernog, kulture plivanja, sporta, i dalje je tu, u mojem i Vašem trenutku sadašnjosti na Našim Bazenima Lenije, Vinkovci.

M.L.

MERAJA

Crkva sv. Ilije na Meraji, Vinkovci,
…prošlost ju nije mazila, mijenjala ju je kao što se mijenjao i naš Grad.

Nekad gotičko zdanje biva zapušteno dugo vremena, neki prozori i stara vrata će biti zazidani, a obnovom Crkva će poprimiti barokni štih; slijedi i požar, tako da i krov poprima novo ruho.  Tada obnovljena ponovno služi za sakralne svrhe do 1777. godine kada prelazi u vlasništvo krajiškog vojničkog erara. Kroz Drugi Svjetski rat Crkveno zdanje bješe skladište. Konstrukcija je preživjela i Domovinski rat, ali uz obnovu koja sama po sebi je narušila izgled jedne Crkve, građevine, toliko da uz zadržanu funkciju novoga krova nije se nimalo brinulo o estetici. Od početka 14. stoljeća kada se pripisuje izgradnja ove Crkve na mjestu porušene stare Crkvice, kroz sve promjene spomenik jednog vremena živi i dalje, Tatari, dva rata, požar, tri različita stila obnove, sve je to satkano u povijesti naše (kako je mi građani zovemo) jednostavno Meraje.

Neke države, dobar dio njih ni nemaju toliku povijest koliku ima naša Meraja koja i dalje stoji i podnosi svaki novi udarac vremena, kulture, ljudi. Ako danas znamo da je Grad Vinkovci – najstarije naselje u Europi s kontinuiranim življenjem, zar je čudno da svaki pedalj ovoga tla odiše kako mirisom bitke, požara i krvi, tako i nečeg svetog, vjere, života prošlosti, sadašnjosti s prizvukom budućnosti novoga vremena. Sada je to izložbeni prostor za razne društvene događaje, idući put kada budete nazočni jednom od njih, pošto (ako ste pročitali ovaj tekst) znate dio priče, zastanite na trenutak, dotaknite komad stare cigle jer tako ste dotaknuli povijest nekoć svetu, uvijek burnu, a neuništivu.

M.L.