DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL.4

Georges Bizet "Carmen" (Highlights)

  tekst: Marko Pecotić, studeni 2006

Carmen je vjerovatno najpoznatija i najizvođenija opera svih vremena, remek djelo koje desetljećima ne silazi s vrha najizvođenijih djela klasične glazbe u koncertnim dvoranama širom svijeta. Rijetko koje drugo djelo klasične glazbe se na taj način i tako duboko ukorijenilo u mainstream kulturi 20. i 21. stoljeća. Snimljeno je nekoliko desetaka filmskih verzija ove opere, čak je i MTV snimio svoju filmsku verziju Carmen pod nazivom "Carmen: A Hip Hopera" s Beyonce Knowles u ulozi Carmen. Mnogobrojne knjige su napisane na tematiku ove opere, a poznate melodije iz ove opere su se pojavile u mnogim hollywoodskim blockbusterima (naprosto ih nema smisla nabrajati). Gotovo da danas na tržištu nema mobitela u koji nije tvornički ugrađena melodija iz Carmen koja se može podesiti kao ringing tone. I dan danas, lik Carmen je zasigurno najpopularniji i najenigmatičniji među junakinjama operne pozornice. I sebe mogu nazvati velikim Carmen fanom, jer moj interes i žeđ za ovom operom protekom godina ne jenjava.
Georges Bizet (1838-1875) je Carmen, operu u 4 čina, stvorio prema istoimenoj Merimeovoj noveli (iako je Bizetova Carmen pomešto drugacija i složenija od Merimeove novele), a autori libreta su Henri Meilhac i Ludovic Halévy. Na praizvedbi u pariškoj Operi comique 3. ožujka 1875. publika je operu Carmen primila vrlo hladno, a kritika ju je nazvala nemoralnom. Usprkos tome Carmen je u manje od godinu dana doživjela 45 izvedbi. Bizet je bolestan i razočaran tri mjeseca poslije praizvedbe umro, a Carmen je već ujesen doživjela velik uspjeh u Bečkoj operi, doduše s pjevanim recitativima umjesto govorenih dijaloga. Tek osam godina poslije (1883.) Carmen se vraća u Operu comique i više ne silazi s repertoara. Istodobno počinje svoj trijumfalni pohod svjetskim pozornicama. Na internacionalnoj sceni, Carmen se u svojim počecima izvodila na talijanskom jeziku, no uskoro je francuski jezik postao standard za izvođenje ove opere. Valja istaknuti i podatak da je Carmen po prvi puta na ovim prostorima izvedena u zagrebačkom HNK 1893. godine.
Pored Carmen, Bizet je napisao još desetak opera, od kojih se povremeno izvode Biserari, i niz orkestralnih i drugih djela (Simfonija u C-duru, suita Arležanka, Mala suita za orkestar, Te Deum i Dječje igre za klavir). U samo 37 godina koliko je Bizet živio, to je više nego dovoljno.

Od desetak različitih izvedbi ove opere koje imam u fonoteci, želio bih istaknuti četiri koje to zaslužuju po kvaliteti svoje snimke i/ili po kvaliteti izvedbe. To su:
- Seiji Ozawa/Orchestre National de France/EMI
- sir Thomas Beecham/Victoria de los Angeles/Ochestre National de la Radiodiffusion Francaise/EMI
- Georges Pretre/Maria Callas/Orchestre du theatre National de l'Opera/EMI
- Alexander Rahbari/Graciela Alperyn/Czecho-Slovak Radio Symphony Orchestra/NAXOS

Upravo ova zadnje navedena spada u meni osobno draže, kako u smislu snimke tako i u smislu izvedbe; ona je izdana kao 'Highlights' (oznaka diska 8.550727) i kao puna verziju opere na trostrukom CD boxu (oznaka diska 8.660005-7). Od mnogobrojnih verzija Carmen koje sam imao prilike čuti, neke nisu bile dobre - te su izvedbe i/ili snimke bile ili suhe, bez krvi i mesa, neuvjerljive, mehanički odsvirane (ili otpjevane) ili su glasovi bili neprikladni ili je intonacija bila loša ili su grla bila stisnuta ili je pak orkestar bio nepovezan, Don Jose otpjevan isforsirano, a uloga Carmen otpjevana neuvjerljivo, neangažirano, neuživljena u femme fatale ulogu.
Konkretan objekt ovog članka je slavni "Toreador song" (u originalu "Votre toast, je peux vous le rendre"), broj šest na disku, koji je vrlo solidno izveden. Ulogu Escamilla pjeva bariton Alan Titus. Ovu izvedbu i/ili snimku "Toreador songa" odlikuje naglašena pjevnost i muzikalnost. Prostor je vrlo dobar. Iako je odlikuje izrazita muzikalnost, u tehničkom smislu snimka nije savršena - glasovi se u određenim trenucima znaju derati pri većim dinamičkim uzletima (no to ce uočiti samo vlasnici svijetlijih sistema; vlasnici tamnijih sistema vjerovatno neće uputiti ovaj prigovor), bas ne hvata najdonju oktavu (što će ionako uočiti tek vlasnici velikih i visokokvalitetnih zvučničkih kutija), a Titusov vokal nije timbralno sasvim korektan. No iako snimka nije u tehničkom smislu savršena, ona ima neodoljiv šarm, tečnost i muzikalnost, obiluje lepršavošću, dramom i emocijama (a to sve je puno važnije od tehničke savršenosti snimke).
Iako timbralno nije sasvim korektno snimljen, Titusov vokal ima finu boju i volumen, Titusova izvedba je vrlo tečna, povezana i eskpresivna.
Stage je postojan, velik i vrlo bogat. Sustain je odličan. Snimka ima solidan balans. Izvedba orkestra je vrlo koherentna. Timing je korektan.
Snimka može poslužiti i kao odličan test za fokus koji u 04:22 minuti mora biti oštar kao nož - ženski vokal (Carmen) se treba VRLO jasno čuti da ne stoji u istoj liniji na pozornici s Titusom nego da stoji iza njega i da ona ima puno zraka u vokalu.